Znamenitosti
SVETI PETAR U ŠUMI
Naselje Sv. Petar u Šumi, danas općina istoga imena, dobilo je ime po benediktinskom samostanu koji se u latinskim dokumentima zove Monasterium Sancti Petri in Sylvis - Samostan Sv. Petra u Šumama. Samostan se prvi put u dokumentima spominje 1174. s nejasnom napomenom da postoji već pedeset godina, ali sigurno je samostan postojao i prije 1134. Legenda govori da je u Sv. Petru u Šumi boravio mađarski kralj Salomon nakon što je u dinastičkim borbama zbačen s prijestolja. Kasnije je prešao u samostan Sv. Mihovila na Brijegu, kod Pule, gdje je umro 1089.
Od samostanske knjižnice ostala je sačuvana jedna latinska rukopisna knjiga, pisana karolinom, krajem XI. ili početkom XII. st. Iz istog je vremena i fragmenat s uklesanim ćiriličkim i glagoljičkim slovima - što znači sa su se supetarski benediktinci služili svima trima našim pismima. Benediktinci su bili prvi zapadnoeuropski redovnici, koji su obnovili zapušteno gospodarstvo, kulturnu djelatnost, brinući se i za dušu i za tijelo, prema geslu kojega su se redovnici držali: Moli i radi! Ora et labora!
Za razliku od drugih istarskih mjesta i gradova gdje se naselje oblikuje na brdu: na vrhuncu je crkva a uz crkvu i uz rubove brda nižu se kuće, u Sv. Petru u Šumi nije bilo ni oko crkve ni oko samostana kuća, a to zato da bi se sačuva mir i sabranost redovnika. Supetarci su živjeli u udaljenijim selima obrađujući polja i vinograde. Nad Dragom, do XV. stoljeća postojao je utvrđeni kaštel koji se u spomenicima zove Ad Vicinatum (možda Vižinada?). Od kaštela nije ostalo ništa, osim toponima Sv. Toma, po crkvi koje više nema.
Kad je zamrlo zanimanje za benediktinski red, kad je samostan opustio, car Fridrih III. samostan je predao pavlinima, koji su već imali jedan samostan u Istri, na otoku u Čepićkom jezeru. Pavlini su nastavili kulturnu, privrednu i društvenu djelatnost svojih prethodnika te su samostan obnovili, a na jedinstveni su način oblikovali klaustar, natkriveni prostor oko cisterne: nove renesansne stupove postavili su u podnožju a stare romaničke stupiće s arkadama premjestili su na kat te dobili šetnicu u prizemlju i na katu. Crkva je bila tada obnovljena u gotičkom stilu. U tragičnom Uskočkom ratu, 1616. samostan je paljen i rušen, a obnova je započela sredinom XVII. stoljeća. Od toga vremena i novo lice samostana i crkve. Crkva Sv. Petra i Pavla dobila je lice kakvo imaju crkve u Hrvatskom zagorju (Lepoglava, Remete) ili Austriji. Za slike se brinuo pavlinski slikar Leopold Keckheisen, za kipove u crkvi i na pročelju Pavao Riedl, obojica braća laici koji su na najljepši način ukrasili crkvu. Neki je pavlinski slikar naslikao i kopiju znamenite slike Majka Božje Čenstohovske, zaštitnice Poljske, za koju je pobožna legenda govorila da ju je naslikao Sv. Luka. Ta je slika 1721. cijeli božićni tjedan ronila suze, što je privuklo velik broj znatiželjnika a zatim i hodočasnika te je proširen trg ispred crkve u Sv. Petra u Šumi. Bočni zidovi dviju kapela u XVIII. st. obloženi su prekrasnim kožnim tapetama. Kad je car Josip II. u austrijskim zemljama 1783. ukinuo brojne crkvene redove, ukinuo je i pavlinski red, jer da se ne bave ni karitativnim ni školskim radom (a što nije bila istina!). Ista se odredba provela u Hrvatskoj 1786. Redovnici su morali napustiti samostan koji je postao državno dobro. Srećom – pavlinska je crkva postala župnom crkvom i sačuvala je svoju ljepotu do danas. Pavlini su nakon mnogo godina preuzeli župu 1993. i danas se brinu za duhovni život stanovnika Sv. Petra u Šumi.
Stara župna crkva Sv. Roka tada je postala grobljanska crkva.
Iz Sv. Petra u Šumi potječe znameniti zagrebački biskup Šimun Bratulić (1550-1613), general pavlinskoga reda, borac protiv Turaka i heretika. Pomogao je da u Zagreb dođu isusovci i otvore svoju gimnaziju (1606.) a zatim i knjižnicu. Njihova je knjižnica temelj Nacionalnoj i Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. U XIX. st. Josip Bratulić zapisao je nekoliko narodnih pjesama koje su objavljene u časopisu „Kolo“ u Zagrebu 1843. koji je uređivao Stanko Vraz. Za školovanja u Zagrebu družio se s Dr. Antom Starčevićem, hrvatskim političarem i književnikom, koji je osnovao znamenitu Hrvatsku stranku prava. Veliko zasluge za svoju župu i vjerni puk ima Liberat Sloković, koji je bio supetarski župnik skoro pola stoljeća. Među znamenitim Supercima treba spomenuti Josipa Turčinovića, teologa, sveučilišnoga profesora, utemeljitelja i direktora „Kršćanske sadašnjosti“, zaslužnoga kulturnoga radnika. Njegov portret u bronci, djelo akademskoga kipara Ante Starčevića, krasi prostor ispred župne crkve („Plac“). Grob mu se nalazi na mjesnom groblju. Grobni spomenik – uska vrata kojima se ulazi u nebesko kraljevstvo, djelo je Branka Fučića zaslužnoga kulturologa i znanstvenika.
Osnovna škola u Sv. Petru u Šumi otvorena je 1857. Hrvatska čitaonica 1889.
Za vrijeme talijanske okupacije Istre, u Sv. Petru u Šumi otvorena je sušionica duhana, gdje su, u vrijeme teške svjetske krize, mnoge radnice dobile posao. Sadnja, sušenje i obrada duhana prestala je 1955. godine.
Godine 1964. otvorena je u napuštenoj sušioni duhana pogon za uzgoj pilića i purana, a zatim 1967. klaonica. Devet godina nakok toga izgrađeni su moderni pogoni za mesnu industriju „Puris“ koja je danas u vlasništvu tvrtke Valipile te i danas uspješno posluje i svoje proizvode plasira u zemlji i inozemstvu.
Sveti Petar na raskrsnici je putova koji vode iz Pazina, Žminja i Kanfanara prema Kringi i Tinjanu, to jest prema moru.
Oni koji su prvi put došli u Sv. Petar u Šumi, nisu se razočarali. Došli su ponovo. Superci su ih prvi, i svaki drugi i treći, svaki put dočekali kao dobri prijatelji i domaćini.
ČUDESNA ČESTOHOVSKA GOSPA PROSUZILA 1721. GOD. NA GLAVNOM OLTARU CRKVE SV. PETRA I PAVLA
Godine 1721. na badnjak 24. prosinca otac pavlin Pavao Subski opazio je oko podneva na licu blažene Djevice Čenstohovske na glavnom oltaru suze, jedna je kaplja istekla od sredine čela do usnica, druge tri pojavile su se pod okom do nosnica. Vidjevši to čudo pavlini su se bili strašno prestrašili. Nakon zvonjave silno mnoštvo uputilo se u crkvu gledati suzama pokriveno lice na slici. Na novu godinu 1. Siječnja 1722. god. pred pavlinima i mnoštvom vjernika prvi viditelj čuda otac Pavao Subski misnim je rupčićem otro kaplje s Marijina lica. Od tada pa sve do odlaska pavlina iz Sv. Petra u Šumi 1783. God. mnoštvo ljudi iz svih djelova tadašnjih hrvatskih zemalja hodočastilo je slici čudesne Majke Božje Čenstohovske, a mnogi su pravili zavjete ponajviše u bolestima.
Sve je to zapisano u biskupskom arhivu u Poreču, među zapisima o obilasku župa po porečkom biskupu Gašparu Nigrisu koji je vjerodostojno prepisao nekoliko stranica iz knjige spomenice supetarskih pavlina.
Samostanski vikar zapisao je slijedeća uslišanja:
- 26. kolovoza 1722. nakon što su se žena pazinskog upravitelja N. Diminića zavjetovala Čenstohovskoj gospi umirući sin je čudesno ozdravio.U znak zahvale ona je ona je 3.01. 1723. Poslala tabelu sa slikama urezanim u srebro.
- 02. Listopada 1722. Čudesno je ozdravio gologorički župnik Petar Kruzila koji je pri padu sa konja posve oglušio. Nakon zavjeta supetarskoj gospi i ozdravljenja svima je razglasio da je ozdravio, a da prije nije vjerovao u ozdravljenje.
- Također tijekom 1723 čudesno su ozdravili žminjac Ivan Rovis i ugledni kapetan Barbana Antun Franković koji je u znak zahvale za sliku gospe dao u Veneciji izraditi lijepi okvir.
- Ugledni seljak Grubiša Sikula iz Jasenovice kod Fuškulina ozdravio je nakon što je izrekao svoj zavjet riječima: "Pomozi mi Djevice Marijo koja si u crkvi Sv. Petra".
- Nakon čudesnog ozdravljenja ugledni pazinski muž darovao je 12 velikih svijeća za oltare crkve Sv. Petra.
- Administrator pazinske grofovije Antun Bartol Bono Aminis darovao je čudotvornoj supetarskoj Gospi nožicu od srebra u znak zahvale za ozdravljenje svoje djevojčice koja se rodila sa iskrivljenom nogom, a po zagovoru roditelja noga joj se potpuno izravnala.
- Čudesno su ozdravile Mateja Bataja iz Kanfanara 6. 10. 1937., te Lucija Krpčić koja je ozdravila 1738. a već je bila na umoru. Godine došla je ispuniti zavjet Majci Božjoj supetarskoj i Justina Vozila iz Plomina koja je prije zavjetovanja bila sva zgrbljena i nije se mogla micati.
Na glavnom oltaru crkve Sv. Petra i Pavla i danas supetarce čuva i štiti čudesna Majka Božja Čenstohovska koja je po izjavama i službenim zabilješkama brojnih svjedoka na Badnjak daleke 1721. plakala, a kasnije kroz zavjete u njeno ime mnoge čudesno ozdravila.
ZNAMENITI SUPETARCI NEKAD I DANAS
Šimun Bratulić (1550 - 1611) rođen u najstarijem supetarskom selu Glavici. Studij filozofije i teologije završio u Rimu. Bio je General pavlinskog reda, od 1591 stolovao u Lepoglavi. Isticao se obnovom pavlinskih samostana, prosvjećivao je narod i organizirao školstvo. Volio je miran život, ali i ratnički poklič, te se je isticao u borbama sa Turcima, trgnuvši mač hrabro je jurio protiv neprijatelja moleći istovremeno krunicu Gospi. Kralj ga je 1598. imenovao srijemskim biskupom, a 1603. god. zagrebačkim. Proširio je sjemenište i omogućio Isusovcima da osnuju gimnaziju 1607. koja je bila preteča zagrebačkog sveučilišta.
Josip Bratulić (1818 - 1894), svećenik i kulturni radnik. Školovao se u Zagrebu za vrijeme ilirskog pokreta, te je prijateljevao sa dr. Antom Starčevićem. Objavio je u Vrazovom “kolu” nekoliko hrvatskih narodnih pjesama. Kao župnik u Vrhu osnovao je stipendiju za pomoć školskoj djeci.
Liberat Sloković - narodnjak i supetarski župnik, dugogodišnji predsjednik Hrvatske čitaonice. U Sv. Petaru je bio župnik od 1893. do 1940. godine.
Dr. Josip Turčinović - (Sv. Petar, 1933. - Zagreb 1990.) svećenik, teolog, nakladnik. Teotogiju i slavistiku studirao u Zagrebu. Bio je profesor u Pazinu i Zagrebu. Pročelnik katedre ekumenske teologije u Zagrebu. Osnivač i pročelnik katedre za teološku kulturu laika pri KBF 1968. Suosnivač i glavni tajnik teološkog društva Kršćanska sadašnjost 1977. Urednik i inicijator časopisa Svesci, Kana, Ansa, Služba riječi. Zamislio i uređivao sve biblioteke KS. Režirao nekoliko dokumentarnih filmova: Katolička crkva u Hrvata 1971. I Zdravo djevice 1971. Najznačajnija knjiga Katolička crkva u južnoslavenskih zemalja 1973.
Akademik dr.sc. Josip Bratulić - rođen je u Sv. Petru u Šumi 1939. godine. Na filozofskom fakultetu u Zagrebu završio studij hrvatskog jezika i književnosti i komparativne književnosti. Na istom je fakultetu magistrirao i doktorirao. Od 1977. zaposlen je na Filozofskom fakultetu gdje je danas redoviti profesor na katedri za stariju hrvatsku književnost. Objavio je monografiju o Istarskom razvodu 1978. Također je izdao i kritičko izdanje Vinodolskog zakona, kao i nekoliko važnih pretisaka starih hrvatskih knjiga koje je popratio pogovorima i tumačenjima( Prva hrvatsko glagoljska početnica, Franjo Glavinić, Antun Matija i Josip Reljković, Antun Kanižlić, Ljudevit Gaj, Ivan Mažuranić, itd.) Priredio i preveo Žitja Konstantina Ćirila i Metoda. Priredio je Izabrane poslanice svetoga Jeronima. Objavio je dosad četri knjige svojih rasprava: Istarske književne teme, Sjaj baštine, Izazov zavičaja, Mrvice sa zagrebačkog stola, zatim monografiju o kiparu Želimiru Janešu. S prof. Janešom ostvario je u Hrvatskoj jedinstveno spomen- obilježje “ Aleju glagoljaša” Roč-Hum, za koju je napisao i vodič. Od 1990. do 1992. Bio je dekan Filozofskog fakultata, a u dva navrata i predsjednik Matice Hrvatske.
SV. PETAR U ŠUMI DANAS
Općina Sv. Petar u Šumi prostire se na 1422 ha, odnosno 14 km2 jedna je od najmanjih po površini u Županiji Istarskoj. U općini živi oko 1.030 stanovnika u oko 300 obitelji. Sv. Petar u Šumi je općina raštrkanog tipa, smještena na brežuljkastoj zaravni na nadmorskoj visini od 341 m i nema nikakvih obilježja istarskih gradića. Općina se nalazi na cestovnom raskrižju od kojeg vode ceste prema susjednim općinama u pet smjerova (Tinjan-Poreč, Kringa, Žminj-Pula, Kanfanar-Rovinj, Pazin). Sv. Petar u Šumi se prvi put spominje 1102.god. U samom centru općine nalazi se barokna crkva Sv. Petra i Pavla koja je zgotovljena u 18. stoljeću, pavlinski samostan sa kamenim zidovima okruženim vrtom i velikim trgom ispred crkve i samostana, zgrada općine, hrvatske čitaonice, škole i nekoliko desetaka obiteljskih kuća. Na ostaloj površini općine smješteno je 28 sela i zaseoka. U Sv. Petru u Šumi susrećemo 85 prezimena i gotovo 87 nadimaka (šoranaome). Nadimci ili “šoranome” otkrivaju duboke slojeve tradicije vezane za kuću, odnosno dom i kad utrnu prezimena. Oni su odlično vrelo za poznavanje tradicije, običaja, jezika i naravi stanovnika nekoga kraja. Često su puta važniji i od samih prezimena. Naseljavanje Sv. Petar u Šumi je počelo oko nekadašnjeg benediktinskog samostana, a dolaskom pavlinaskog reda naselje Sv. Petar naraslo je na oko 200 obitelji i gotovo 1.000 stanovnika i taj se broj stanovnika održao do danas. Zadnjih desetak godina godišnji priraštaj stanovništva kreće se oko pet promila i najveći je u Republici Hrvatskoj.
Supetarci su se od vajkada bavili poljoprivredom, krčene su velike šume po kojima je i naselje dobilo ime, ali je škrta zemlja teško mogla prehranjivati brojne obitelji. Gradnjom željezničke pruge Trst-Pula počinju prva zapošljavanja, a odvažniji i sposobniji zapošljavaju se u rudnicima ugljena (Labin) i boksita. Supetarci su bili poznati i cijenjeni diljem Istre kao vrsni zidari i majstori. Godine 1923. osnovano je društvo za uzgoj duhana, igrađeni su rasadnici, sušione, skladišta, bazeni. Cijela supetarština i okolna mjesta uključili su se u uzgoj duhana i ta je proizvodnja trajala do 60-tih godina ovog stoljeća kada je potpuno ugašena, a zamjenjena je uzgojem purana pod okriljem pazinskog Purisa. 1967. godine u Sv. Petru je izgrađena klaonica za klanje i preradu purećeg i pilećeg mesa. Devet godina kasnije izgrađena je moderna klaonica sa preradom, skladištima i ostalim pratećim sadržajima koja i danas u novim vlasničkim odnosima djeluje. U općini djeluju nogometni, pljočkarski, boćarski klubovi i s uspjehom se natječu županijskim ligama.
KULTURNE ZNAMENITOSTI SV. PETRA U ŠUMI
CRKVA SV. PETRA I PAVLA
Pejzažom i općinom dominira crkva sv. Petra i Pavla koja je dovršena i posvećena 1755. god. Crkva je pravokutna građevina sa po dvije kapele na duljim stranama. Ima čvrste profilirane nosače s tankim vijencima, kvadratični kor i izduženo svetište. Natkrivena je bačvastokrižnim svodom. Nad bočnim su kapelama empore za redovnike. Mnoštvo prozora (iza empora, iza oltara bočnih kapela i na pjevalištu) omogućuje barokni lom svjetlosti čime se povećava dinamičnost prostora. Crkva posjeduje kvalitetan, dobro očuvan kasnobarokni inventar. Svi su oltari rezbareni u drvetu i djelo su Pavla Riedla. U sredini je svakog oltara velika pala uokvirena drvenim, mramoriziranim stupovima i pilastrima, a na atici je manja slika. Na glavnom oltaru, iz 1755. Impresivni su likovi apostola, a bočni su oltari posvećeni “Ružarici”(1759), “Sv. Križu” (1763), “Nevinoj dječici” (1766), i Sv. Pavlu pustinjaku (1777). Oltarne su pale lijepo djelo kasnog baroka, bez naglih prijelaza svjetla u tamu, a rad su pavlina Leopolda Keckheisena. Prekrasne orgulje rad I.J. Eisla iz 1770. god. smještene su u Riedlov okvir. Raritet su krasne barokne kožne, pozlaćenezidne tapete(venecijanski rad) cvjetnih motiva, kojima su bočne kapele obložene od podnožja do vijenca. Utjecaj kasnog baroka vidi se u unutrašnjosti crkve, a još očitije na pročelju. Usko, visoko pročelje crkve ( 9x 17,5 m) , što djeluje još uzduženije zbog velikog zvonika(33,5 m), suprostavlja se horizontalama dvokatnih samostanskih krila. Simetrično organizirano pročelje u sredini kontinuirano raste( portal, prozor, niša s kipom), a na užim bočnim stranama vijencima je rasčlanjeno u dvije etaže. Na svakoj plohi, uokvirenoj pilastrima i vijencima, još je po jedna niša s kamenim kipom. Radio ih je također Pavao Riedl.
PAVLINSKI SAMOSTAN
Samostanske zgrade zidane su različitim razdobljima i drukčijeg su oblika. Uz južni zid crkve sagrađen je klaustar u drugoj polovici XV st., dijelom od materijala sa starijeg, romaničkog benediktinskoga zdanja. Vidljivo je zanimljivo miješanje stilova jedinstveno u Europi : u prizemlju su široke renesansne arkade, a na katu romanički detalji. Usred klaustra je grlo bunara velike cisterne. Talijanski arheolog C. De Franceschi tvrdi da je samostan pregrađen 1474. g. u jeku renesanse i da su tada elementi stare lođe benediktinskog klaustra sa stupićima umetnuti na prvi kat. Klaustar je dograđen i proširen 1731. god. nizom prostorija baroknih svodova. Vodoravna krila samostana i usko, visoko pročelje crkve sažimaju razasuti prostor trga te su mu vizuelno i sadržajno središte. Nad ulazom u pavlinski samostan nalazi se natpis:
FREDERICUS III
IMPERATOR DONAVIT MO
NASTERIUM S. PETRI IN SYLVIS
FRATRIBUS ORDINIS S. PAULI PRIMI EREMITAE
1459.
DE NOVO ERECTUM 1731.
TJ. Fridrih III, car, darovao je samostan Sv. Petra u Šumi braći reda sv. Pavla, prvog pustinjaka 1459. Ponovno podignuti 1731. Car Fridrih III uvjetovao je da u samostanu boravi deset redovnika, od kojih barem šest svećenika. Pavlini su nakon što su ušli u posjed, nareddnih nekoliko godina nastojali ubrzati proces obnove zgrade i gospodarstva, te su Sv. Petar odredili središtem Istarsko-primorske provincije. Pavlini su u Sv. Petru osnovali pučku školu koju su pohađala aristokratska i građanska djeca iz gradova Istre i seljačka djeca iz Sv. Petra i susjednih sela. Oko 1770. godine u supetarskom samostanu su organizirana predavanja iz filozofije, te možemo govoriti da je barem za kratko vrijeme u samostanu djelovao Filozofski fakultet. Samostan je nakon ukidanja reda 1783. Doživljavao, iz godine u godinu, sve do naših dana, rasap i propadanje. Samostan je promijenio nekoliko vlasnika, a koncem osamdesetih godina ovog stoljeća kupljen je od strane općine i dat biskupiji i crkvi u vlasništvo. 7. 7. 1993. Pavlini su se vratili u Sv. Petar nakon punih 210 godina.
HRVATSKA ČITAONICA
U jeku čitaoničkog pokreta u Hrvatskoj, Dalmaciji i Istri u Sv. Petru je 22. travnja 1889. utemeljena, a 19. svibnja iste godine otvorena Hrvatska čitaonica. Njen prvi tajnik Matko Lazarić taj je dan ovako opisao: "Narav nakitila nas liepim i toplim danom. Sa raznih strana širom mile nam Istre, posjetilo nas mnogo rodoljuba, želeći i oni svečanosti prisustvovati i dieliti s nama radost i veselje. Sa raznih strana širom mile nam Istre, posjetilo nas mnogo rodoljuba, želeći i oni svečanosti prisustvovati i dieliti s nama radost i veselje.” Telegram podrške bio je poslao dakovački biskup Josip Juraj Strossmayer koji je od 1891. Bio počasni član čitaonice. Počasni članovi bili su još dr. Matko Laginja, dr. Ivan Crnčić, dr. Ivan Šusl, dr. Fran Volarić, prof. Vjekoslav Spinčić. Predsjednik čitaonice je do njenog gašenja bio dugogodišnji supetarski župnik i narodnjak Liberat Sloković. U njoj su se mogle pročitati sve knjige Matice hrvatske, Društva sv. Jeronima, Čitaonica je primala brojne časopise i novine, a s posebnim se interesom čitala “Naša Sloga”. U Sv. Petru u Šumi je 1907. u sklopu čitaonice osnovana “Posujilnica” tj. kreditna zadruga, a 1911. Omladinsko društvo “Seljačka zora”. Dolaskom fašizma i talijanske okupacije kad su knjige mogle nastradati, supetarski župnik Liberat Sloković je sve knjige Hrvatske čotaonice 1922. Podijelio među aktivnije i pouzdanije rodoljube i tako ih spasio od uništenja, propasti i lomače.
SUPETARSKI ULOMAK
Ulomak kamene grede s ćiriličkim i glagoljaškim natpisom, otkriven je među kamenjem urušenog zida u Sv. Petru u Šumi. Natpis potječe iz XII. stoljeća. U prvom redu je ćirilicom zapisano AMEN, što može biti završetak neke molitve ili zaziva. Ispod je glagoljicom zapisano IEKOV M.
SVETI PETAR U ŠUMI - ZAVIČAJ KOBASICA
Duga tradicija proizvodnje kobasica u Svetom Petru u Šumi seže daleko u 17. stoljeće kada su u ovdašnjem pavlinskom samostanu pavlinski redovnici proizvodili kobasice i salame. Prema sačuvanom receptu, supetarska samostanska kobasica radila se od 40 posto svinjskog mesa, 30 posto ovčetine i 30 posto govedine. Meso se ručno rezalo i natapalo vinom u kome su se kuhali majčina dušica, bobice crvene smrikve i češnjak. Samostanske kobasice i salame sušile su se u starim samostanskim sušarama odnosno lišijerama, slične onima kakve i danas u svojim domovima imaju mnogi Supetarci. Za supetarsku kobasičarsku tradiciju važna je i tvrtka Puris, osnovana 1965. godine kao PPK Pazin, koja je proizvodila diljem bivše države poznate pureće hrenovke, roštiljske i pučke kobasice, a 2006. godine Puris je lansirao i prve trajne kobasice od purećeg mesa u formi čajne kobasice, zimske salame i salame s tartufima. Mali Sveti Petar u Šumi, općina s tek nešto preko tisuću stanovnika, danas ima šest registriranih proizvođača kobasica i drugih mesnih proizvoda: tvrtke Valipile, Histris i Budak produkt, pršutana Jelenić, OPG Franjul i OPG Turčinović. Uz ovaj proizvodni potencijal, te uz veliki proljetni sajam S klobasicom u Europu, ljetni noćni sajam, smotru Klobasica po starinski i moderni interpretacijski centar Kuća hrvatskih kobasica, Sveti Petar u Šumi od drevnog zavičaja kobasica izrasta u suvremeno regionalno i međunarodno središte kobasičarstva i okupljalište ljubitelja svih vrsta kobasica.
MEĐUNARODNI SAJAM S KLOBASICOM U EU
U Svetom Petru u Šumi se od 2013. godine održava međunarodni sajam „S klobasicom u Europu“, regionalna smotra kobasica i njima srodnih proizvoda iz cijele Hrvatske i nekoliko susjednih zemalja. Središnji dio manifestacije je sajam na kojemu posjetitelji mogu kušati i kupiti brojne vrste kobasica. Uz brojne druge prateće programe, u natjecateljskom dijelu sajma ocjenjuju se i nagrađuju kobasice u nekoliko kategorija, a najboljima se dodjeljuju šampionski naslovi. U sklopu ove manifestacije održava se i natjecanje u punjenju istarskih kobasica „na beku“ odnosno pomoću vrbove šibe, čime se stara tradicija održava živom i prenosi na mlađe generacije, kao i na prijatelje kobasica koji dolaze izvan Istre. Sajam „S klobasicom u Europu“ prigoda je i za primanje novih članova u red Vitezova od klobasic, uz čin polaganja svečane prisege. Sajam „S klobasicom u Europu“ u Svetom Petru u Šumi nije usamljena manifestacija ovog tipa u ovom dijelu Europe: umrežen je i raznolikim oblicima suradnje povezan s još petnaestak drugih sajmova i festivala posvećenih kobasicama i srodnim proizvodima u drugim hrvatskim regijama, te u Sloveniji, Slovačkoj, Austriji, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji.
SVJETSKO PRVENSTVO U NADIVANJU KLOBASICA NA BEKU
U jeku čitaoničkog pokreta u Hrvatskoj, Dalmaciji i Istri u Sv. Petru je 22. travnja 1889. utemeljena, a 19. svibnja iste godine otvorena Hrvatska čitaonica. Njen prvi tajnik Matko Lazarić taj je dan ovako opisao: "Narav nakitila nas liepim i toplim danom. Sa raznih strana širom mile nam Istre, posjetilo nas mnogo rodoljuba, želeći i oni svečanosti prisustvovati i dieliti s nama radost i veselje. Sa raznih strana širom mile nam Istre, posjetilo nas mnogo rodoljuba, želeći i oni svečanosti prisustvovati i dieliti s nama radost i veselje.” Telegram podrške bio je poslao dakovački biskup Josip Juraj Strossmayer koji je od 1891. Bio počasni član čitaonice. Počasni članovi bili su još dr. Matko Laginja, dr. Ivan Crnčić, dr. Ivan Šusl, dr. Fran Volarić, prof. Vjekoslav Spinčić. Predsjednik čitaonice je do njenog gašenja bio dugogodišnji supetarski župnik i narodnjak Liberat Sloković. U njoj su se mogle pročitati sve knjige Matice hrvatske, Društva sv. Jeronima, Čitaonica je primala brojne časopise i novine, a s posebnim se interesom čitala “Naša Sloga”. U Sv. Petru u Šumi je 1907. u sklopu čitaonice osnovana “Posujilnica” tj. kreditna zadruga, a 1911. Omladinsko društvo “Seljačka zora”. Dolaskom fašizma i talijanske okupacije kad su knjige mogle nastradati, supetarski župnik Liberat Sloković je sve knjige Hrvatske čotaonice 1922. Podijelio među aktivnije i pouzdanije rodoljube i tako ih spasio od uništenja, propasti i lomače.
DANI HRVATSKIH KOBASICA I SALAMA - SENZORNO OCJENJIVANJE KOBASICA
Na većini kobasičarskih sajmova i festivala kobasice se ocjenjuju, a proizvođačima najboljih dodjeljuju se šampionske titule te zlatne, srebrne i brončane medalje. Kriteriji za ocjenjivanje su uglavnom slični bez obzira o kakvim se kobasicama radi. U sklopu sajma S klobasicom u EU u Sv. Petru u Šumi organizirano je nacionalno senzorno nocjenjivanje kobasica i salama u osam različitih kategorija sukladno prihvaćenom pravilniku, a na kojemu sudjeluje 15 educiranih senzornih analitičara iz Hrvatske i inozemstva. Vanjski izgled kobasice mora biti dopadljiv, bez prevelikih udubljenja i ispupčenja, a pogotovo bez pukotina. U presjeku ne smije biti pukotina između mesnog i masnog tkiva, poželjna je ujednačena boja mesa i masti, nepoželjan je tamni kolut po obodu presjeka. Idealan miris kobasice je po zrelom mesu uz diskretne note začina, a nepoželjni su mirisi trulog mesa, kvarenja, užeglosti i nečistoća. Pri kušanju kobasica se pri žvakanju mora topiti, odnosno ne smije biti žilava i pretvrda, ali se ne smije ni raspasti na mesne i masne djeliće. Kod pikantnih kobasica začini ne smiju potisnuti okus mesa. Trajnost okusa u ustima nakon progutanog zalogaja kobasice posljednji je kriterij njezine kvalitete pri ocjenjivanju. Ocjenjivanje je na manifestacijama uvijek anonimno, ocjenjivački paneli moraju biti brojni radi statističke pouzdanosti, i u pravilu svi se parametri kvalitete ocjenjuju zasebno, pa se konačna ocjena izračunava posebnim algoritmom.
PRVA HRVATSKA KUĆA OD KOBASICA
U Svetom Petru u Šumi prvi je takav objekt u Hrvatskoj, osmišljen s ciljem da istražuje, čuva i oplemenjuje kako tradiciju tako i suvremenu praksu proizvodnje i gastronomske valorizacije kobasica iz Istre, Hrvatske, regionalnog okruženja i cijelog svijeta. U sklopu Kuće nalazi se muzejsko galerijski prostor s Knjigom o kobasicama na 40 panoa, uređajima, začinima i drugim eksponatima. Kuća je ima polivalentnu dvoranu s modernom multimedijalnom opremom, sanitarijama, kuhinjom i senzornim laboratorijem. Okoliš je uređen za cjelogodišnje korištenje s dječjim igralištem, boćalištem i parkirnim mjestima. Za potrebe evenata i raznih događaja na prostoru oko kuće kobasica mogu se postaviti šatori i ostala oprema. Prostor će se koristiti ni za potrebe mještana kao supetarski dom.
Prva hrvatska Kuća od kobasica je muzejsko-galerijski prostor u kojem se multimedijski predstavlja popularan tradicijski proizvod, hrana naših starih, kojoj je upravo Sveti Petar u Šumi vratio staru slavu. Započevši gotovo desetak godina unatrag lokalni sajam posvećen kobasičarskoj proizvodnji, mještani su hrabro krenuli "S klobasicom u Europu" i mjesni sajam pretvorili u međunarodni festival.
Kroz priču o kobasicama, načinima izrade, alatima, raznim začinima i drugim zanimljivim detaljima i to ne samo o ovom, već i ostalim tradicijskim proizvodima, vodi vas knjiga - muzejski paneli - kroz četiri poglavlja: Dobrodošli u svijet kobasica, Kobasica u istarskoj tradiciji, Kobasice u Hrvatskoj i S kobasicom po svijetu.
„Hiža od klobasic“ supetarska je ljepotica koja se uz čuvanje vrijedne baštine može pohvaliti i modernom kuhinjom te senzornim laboratorijem. Tako se ovdje mogu i kušati proizvodi šest domaćih proizvođača kobasica, od kojih su neki vrlo mladi, s tek započetom proizvodnjom, nastavili tradiciju svog zavičaja. Uz održavanje prigodnih događanja i svečanosti, Kuća od kobasica kao čuvarica gastronomske baštine, otvorena 2021. godine, svojim sadržajima posjetiteljima nudi uistinu jedinstven doživljaj.
VITEZOVI OD KOBASICA
U sklopu sajma „S kobasicom u Europu“ u Svetom Petru u Šumi svake se godine izabiru vitezovi od kobasica. Ove se titule dodjeljuju zaslužnima za afirmaciju, unapređenje i promociju kobasica kao visokokvalitetnog gastronomskog proizvoda, utemeljiteljima i dugogodišnjim voditeljima kobasičarskih manifestacija te osobama zaslužnima za povezivanje i suradnju među kobasičarima u zemljama srednje i jugoistočne Europe. Prigodom svečane ceremonije imenovanja, novi vitezovi i gospe od kobasica polažu sljedeću prisegu:
Danas kada postajem vitez od klobasic,
svečano dajem svoju vitešku riječ
da ću zauvijek poštivati kobasice svake vrste:
frigane, kuhane, pečene i sušene,
da ću uživati u njima, ali i nuditi druge,
da ću širiti bratstvo ljubitelja kobasica
te u svakoj prilici slaviti kako ovu plemenitu namirnicu
tako i majstore koji nam ju nesebično pripremaju.
Ponijevši u svijet časni naslov viteza od klobasic
obvezujem se također svijetom pronositi
ugled i ponos drevnog i plemenitog Svetog Petra u Šumi,
mjesta gdje kobasica zbližava i oplemenjuje sve ljude svijeta.
Galerija slika
